Fra Anđeo (Nikola) Ćurić (1839.-1917.)       je rođen i kršten 18. prosinca 1839. Rođen je u selu Korita, župa Grabovica, od oca Ilije i majke Matije r. Ljubičić. Krsno mu je ime Nikola. Župnik fra Mato Ćorić ga za malena uzima k sebi kao darovito dijete koje želi biti fratar i svećenik i odvodi ga na Široki Brijeg u školu. No, njegov otac odlazi po njega i dovodi ga u Livno fra Lovri Karauli, gdje pohađa osnovnu školu. Karaula ga poslije osnovne škole odvodi u Fojnicu na niže i srednje škole. Fra Jakov Baltić, provincijalov delegat, primi ga u novicijat i obuče u franjevačko odijelo 28. travnja 1856. u Fojnici. Uzeo je ime fra Anđeo. Zavjetovao ga je fra Bono Perišić, provincijalov delegat, 28. travnja 1857. Na studij odlazi u Đakovo 1857. Za prezbitera ga je zaredio biskup Strossmayer 28. srpnja 1862. Studij okončava u Slovenskoj Gorici 1862./1863. Svoje pastoralno djelovanje započeo je u Ljubunčiću 8. rujna 1863. U ožujku 1864. obolio je u Ljubunčiću od ospica - jedva je ostao živ. Kad se od te bolesti oporavio, odlazi na tri godine za kapelana u Ivanjskoj. Ondje na filijali podigne crkvicu. Koncem 1867. premješten je u Livno za učitelja mladeži i ondje ostaje do 1871. Odatle odlazi na godinu dana za učitelja bogoslovlja u Guču Goru, a 1872. premješten je za učitelja novaka u Fojnicu. Sljedeće godine postao je gvardijanom i župnikom na Gorici - Livno. Ostaje do 1878. Radi na stišavanju sukoba između Livnjana i Bugojanaca, te na dograđivanju i dorađivanju samostana. Za vrijeme ovog Ćurićeva gvardijanstva na Gorici na Ilindan (20. srpnja) 1875. zbilo se ubojstvo fra Lovre Karaule. Ćurić je veoma zauzet da se krivci kazne i u Livnu i u Travniku, ali uzalud. Potom, a vezano i uz fra Lovrino ubojstvo, izbijaju neredi i ustanak u livanjskom kraju. Ćurić "pliva" hrabro, ali i oprezno u tim "burnim vodama". U travnju 1878. premješten je u Vidoše za župnika, i tu ostaje četiri godine. U to doba dolazi do oslobađanja Bosne od turske vlasti i do austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine. Ćurić se zauzima za neke od Turaka koji su bili nevini, a pokušavalo ih se zlostavljati kao krivce. U Podhumu kod Livna je 1882. podignuta filijalna crkva Ćurićevim zauzimanjem. U Vidošima je otvorio osnovnu školu. God. 1882. imenovan je definitorom Bosne Srebrene s boravištem u Fojnici. Brinuo se za osnivanje i organiziranje niže gimnazije u Kreševu, odnosno Gučoj Gori. Od 1883. do 1885. opet je na Gorici. Od 1885. do 1889. župnik je u Vidošima, potom je od 1889. gvardijan i župnik na Gorici - Livno. God. 1890. predaje na bogosloviji na Gorici. Tada izbija i afera s fra Blažem Ivančićem - Laštrom, no Ćurić ostaje gvardijanom do 1892., kada je premješten u Čuklić za župnika. I u Čukliću je veoma aktivan: uz pastoralni posao gradi i crkveni zvonik, poučava djecu osnovna znanja. U Čukliću je po drugi put odlikovan od austrijskih vlasti. Prvi put je bio odlikovan kad je austro-ugarska vojska ušla u Bosnu. God. 1897. izabran je za provincijala Bosne Srebrene i seli se u Sarajevo. Pobrinuo se i za gradnju zgrade gimnazije u Visokom. Rješavao je i problem školovanja franjevačkih studenata koji su napustili Pečuh 1898. i vratili se u Bosnu potaknuti na taj čin "mađarizacijom". Po prestanku vršenja službe provincijala, Ćurić je 1900. imenovan prvim predsjednikom Gimnazije u Visokom. No, čim je sredio obimnu visočku dokumentaciju, vraća se u listopadu 1900. u Livno za župnika. S Gorice preseljava se u novi župni stan i crkvu u Livnu 18. prosinca 1900. Po treći put prima carsko odličje 1901. u Livnu. I tada obavlja u Livnu razne graditeljske poslove. Početkom 1902. obavlja kao generalni vizitator vizitu Dalmatinske franjevačke provincije. Imenovan je generalnim definitorom 18. veljače 1902. Zahvaljuje se na službi iz zdravstvenih razloga. Djelatan je u Livnu i na društvenopolitičkom planu. God. 1905./1906. je prodirektor Bogoslovije u Livnu. God. 1907. izravno sudjeluje u političkom životu u Livnu kao i 1908. pri utemeljivanju Hrvatske narodne zajednice. God. 1909. premješten je na Goricu i umirovljen. U politici je aktivan i 1910. Umro je od raka crijeva 14. prosinca 1917.

            Vodio je samostansku kroniku od 1892. do 1917. Obradio je vremenski period od 1852. do 1917., napisao stranice (15-193) prvog sveska kronike. U periodici se javljao službenim dopisima: Franjevački glasnik (1898., 1900.), Naša misao (1916.). Ove 2017. god. spominjemo ga se posebno o 100. obljetnici preminuća, te njegova velikoga djela za Katoličku Crkvu i franjevačku redovničku zajednicu.

            Fra Danijel (Jure) Čulić (1844.-1866.). Fra Mijo Gujić, fojnički gvardijan, delegiran od provincijala, obukao je u fratarski habit i primio u novicijat u Fojnici 16. srpnja 1861. Juru Čulića iz župe Grabovice. Rođen je 10. listopada 1844., a kršten 13. listopada 1844. Krizman je 22. rujna 1856. Student je na Gorici - Livno od 10. kolovoza 1863. U Đakovu je 1864. Umro je kao klerik u livanjskom samostanu 27. veljače 1866. kao student druge godine bogoslovije u svojoj 22. god. života i 5. god. redovništva.

            Fra Frano (Marijan) Ćurić (1854.-1879.). Podatke o ovom našem franjevcu, koji je umro vrlo mlad, crpimo iz knjige oblačenja u Fojnici i iz knjige umrlih. Marijan Ćurić, to mu je krsno ime, rođen je 28. prosinca 1854. u selu Buško Blato, župa Grabovica.

            U habit ga je obukao i primio u novicijat u Fojnici 8. lipnja 1870. fra Mijo Gujić, provincijal. Tom prigodom uzeo je ime fra Mato. Isti provincijal ga je u Fojnici i zavjetovao 12. lipnja 1871. kao fra Franu Ćurića. Ređen je negdje 1877. Umro je kao kapelan u Vidošima 6. rujna 1879. Za njega je zabilježeno da je bio "mladić izvrsnih kvaliteta", da je umro od sušice pripremljen za smrt i čestim primanjem sakramenata, čitanjem duhovnih knjiga, ljubeći križ i preporučujući dušu svoju Bogu. Bio je iznimno nadaren, s posebnom sklonošću prema književnosti, svima drag, no Bogu draži.

            Fra Danijel (Filip) Čulić (1855.-1874.). Rodom je iz Bukove Grede (Gore), župa Grabovica, rođena je 1. prosinca 1855., obukao je u habit i time ga primio u novicijat fra Mijo Gujić, provincijal, u Fojnici 17. rujna 1871. Primio je i jednostavne zavjete 4. listopada 1872. O njemu još znamo da je umro u livanjskom samostanu 10. srpnja 1874. od sušice kao klerik s jednostavnim zavjetima u životnoj dobi od 19 godina i u 3. godini redovništva.

            Fra Tadija (Andrija) Beljan st. (1857.-1900.). Rodio se u Dobrićima u Bušku blatu, župa Grabovica, 27. studenog 1857. Temeljnu naobrazbu stekao je kod franjevaca na Širokom Brijegu i Humcu (do 1872.). Bogoslovni studij završio je u Firenzi, Italija (1873.-1878.) i na Humcu (1878.-1880.). U franjevački je red stupio na Širokom Brijegu 13. lipnja 1872. Svečane zavjete položio je 13. lipnja 1876. Za svećenika je zaređen 21. prosinca 1880. Svoj je kratki svećenički život proveo u pastoralu u hercegovačkim župama. Bio je najprije kapelan na Širokom Brijegu (1880.-1882.) i u Mostaru (1882.-1885.), a potom župnik u Klobuku (1885.-1889.) i Gabeli (1889.-1893.), ponovno kapelan na Širokom Brijegu (1893.-1895.), zatim župnik u rodnoj župi Grabovici (1895./1896.), u Rakitnu (1896.), kapelan u Mostaru (1896.-1898.) i župnik u Posušju (1898.-1900.). Kao klobučki župnik uredio je vrt i izgradio župnu kuću, te nabavio crkveno ruho i crkveno zvono uz pomoć braće Petrovića. Preminuo je kao aktualni posuški župnik na Humcu 4. srpnja 1900., od nagle upale, u 43. god. života, 28. god. redovništva i 20. god. svećeništva. Pokopan je na Novom groblju. Za njega je zapisano u Imeniku: “Pokojnik je bio osobite darovitosti, ali šteta da mu župna služba nije dozvolila da ju upotrijebi u izobrazbi.“

            Fra Frano (Mato) Ćurić (1870.-1942.). Mato se rodio u župi Grabovici 14. travnja 1870. od oca Pere i majke Marije r. Sabljić. U novicijat ga je primio oblačeći ga u fratarsko odijelo u Fojnici 30. kolovoza 1887. fra Jako Barbarić, provincijalov delegat. Tom prigodom uzeo je ime fra Frano. Jednostavne zavjete u istom mjestu primio mu je 30. kolovoza 1888. fra Mijo Batinić, također provincijalov delegat. Svečane zavjete položio je 23. lipnja 1894. Studirao je bogoslovlje u Pečuhu, gdje je primio i prezbiterat 25. lipnja 1894. od Ferdinanda Dulanjskog. Svoje pastoralno djelovanje u Bosni fra Frano je započeo kapelanskom službom u Čukliću od 1884. do 1895. Potom je profesor u Bogosloviji; od 1897. do 1903. predavao je teologiju, potom filozofiju pa opet teologiju. Tu službu obavljao je u Livnu i Sarajevu. U pastoralu je opet kao župnik i to prvo u Ljubunčiću od 1903. do 1907., zatim u Suhom Polju na Kupresu od 1907. do 1909. Iz Suhog Polja odlazi za gvardijana na Gorici od 1909. do 1912. vršeći istodobno i službu čuvara svetišta i svetkovinskog propovjednika. Potom je opet župnik u Čukliću od 1912. do 1914., a 1916. je kateheta u Livnu. Od 1916. do 1919. župnik je u Ljubunčiću, a u Vidošima od 1919. do 1926. Dok je bio u Ljubunčiću, bio je i predsjednik rezidencije, te kateheta i ravnatelj Trećeg reda. Iste službe obnašao je i u Vidošima. Vodio je samostansku kroniku na Gorici od 1920. do 1923.: stranice (212-243) prvog sveska. Iz Vidoša odlazi u Fojnicu za meštra novaka. Tamo prebiva od 1926. do 1930. Iz Fojnice je premješten u livanjski kraj za kapelana u Biloj od 1931. do 1934. Tu je i ravnatelj Trećeg reda. Konačno ga susrećemo opet na Gorici od 1934. do 1942. S Gorice je izvjesno vrijeme bio duhovni pomoćnik za župu Livno, a trajno je redoviti ispovjednik novaka i vjernika, ponekad voditelj duhovnih vježbi za oce izvan samostana. Umro je 5. rujna 1942. okrijepljen sakramentima umirućih a pokopan je u nedjelju 6. rujna iste godine na goričkom groblju.

            Fra Ante (Ante) Sladoja Šola (1870.-1928.). Ponekad ga dokumenti navode i pod prezimenom Sladojević ili Sladoja. Rodio se u Grabovici na Bušku blatu 9. listopada 1870. Osnovnu i srednju školu završio je kod franjevaca na Širokom Brijegu i Humcu (1882.-1889.). Filozofsko-teološki studij završio je na Humcu i Širokom Brijegu (1890.-1894.). U franjevački red stupio je na Humcu 25. rujna 1889., svečane zavjete položio 30. studenoga 1893., a za svećenika je zaređen u Mostaru 3. prosinca 1893. Bio je uzeo redovničko ime fra Leopold pa ga promijenio u fra Ante. Djelovao je kao kapelan u Ružićima (1894./1895.), na Humcu (1895.-1898.) i Širokom Brijegu (1898.-1900.). Potom je župnik u rodnoj Grabovici (1900.-1904.), Šujici (1904.-1906.), Županjcu (1906.-1909.), ponovno u Grabovici (1909./10.), pa u Rakitnu (1910.-1914.), kapelan na Humcu (1914.-1916.), župnik u Bukovici (1916.-1919.), kapelan u Posušju (1919./1920.), Čerinu (1920./1921.), opet u Posušju (1921.-1924.), te na Humcu (1924.-1926.). Nakon toga je župnik u Izbičnu (1926.-1928.). Preminuo je u Mostaru kao aktualni župnik u Izbičnu 12. studenoga 1928. u 59. god. života, 40. god. redovništva i 35. god. svećeništva od upale pluća. Pokopan je na groblju Šoinovac, prvi u novoj franjevačkoj grobnici.

            Fra Alfonzo (Ivan) Ćurić (1873.-1932.). Rodio se u Koritima, župa Grabovica na Bušku blatu, 19. veljače 1873. Osnovno školovanje i gimnaziju završio je kod franjevaca na Širokom Brijegu i Humcu (do 1889.). U franjevački red stupio je na Humcu 25. rujna 1889., svečane zavjete položio na Širokom Brijegu 29. rujna 1893., a za svećenika je zaređen u Mostaru 4. kolovoza 1895. Bogoslovne nauke završio u Pisi (Pisciae) u Italiji (1890.-1893.), na Širokom Brijegu (1893./94.) i u Mostaru (1894.-1896.). Čitav je svoj svećenički život proveo djelujući pastoralno u hercegovačkim župama: kapelan u Mostaru (1896./97.) i na Širokom Brijegu (1897./98.), župnik u Potocima (1898./99.), Međugorju (1899.-1902.), Konjicu (1902.-1907.), Gorancima (1907./08.) i Gabeli (1908.-1912.), kapelan u Mostaru (1912./13.), župnik u Gradnićima (1913./14.) i Mostarskom Gracu (1914.-1917.), opet kapelan na Širokom Brijegu (1917.-1920.), potom župnik u Vinici (1920.-1929.) te konačno kapelan u Županjcu, danas Tomislavgrad (1929.-1932.). Kao vinički župnik sagradio je župnu kuću u Rašeljkama, tada podružnici Vinice, 1927. i 1928., u koju se kasnije uselio prvi župnik samostalne rašeljačke župe, osnovane 1934. godine. Preminuo je u Mostaru 6. svibnja 1932. u 60. god. života, 44. god. redovništva i 38. god. svećeništva. Pokopan je na groblju Šoinovac.

    Fra Damjan (Mate) Gadža (1873.-1921.). Rodio se u Dobrićima, župa Grabovica na Bušku blatu, 30. ožujka 1873. Krstio ga je sutradan fra Stjepan Vuletić. Temeljnu naobrazbu stekao je kod franjevaca na Širokom Brijegu i Humcu (1882.-1889.). Franjevački habit obukao je na Humcu 25. rujna 1889., svečane zavjete položio 29. rujna 1893., a za svećenika je zaređen u Mostaru 4. kolovoza 1895. Filozofsko-teološki studij završio je u Perugi, Italija (1890.-1892.) i Širokom Brijegu (1892.-1896.). Djelovao je kao kapelan na Humcu (1896./1897.), u Gradnićima (1897./1898.), Posušju (1898./1899.), kao župnik u Bijelom Polju (1899.-1901.), Viru (1901./1902.), Vitini (1902.-1905.), kapelan na Širokom Brijegu (1905.-1907.), župnik u Grabovici (1907.-1909.), kapelan na Humcu (1909./1910.) i Mostaru (1910./1911.), župnik u Ružićima (1911.-1915.) i Grudama (1915.-1918.), kapelan na Humcu (1918.-1920.), župnik u Rakitnu (1920./1921.), točnije privremena zamjena župniku fra Juri Zlopaši, koji je bio u zatvoru. U Grabovici je namjeravao sagraditi novu župnu kuću, na novoj lokaciji, zvanoj Rovine, ali to su uspjeli tek njegovi nasljednici. Preminuo je od upale pluća u Rakitnu kao aktualni (privremeni) župnik 5. ožujka 1921. u 48. god. života, 32. god. redovništva i 26. god. svećeništva. Pokopan je na Ivankovića groblju. Podigao je vrlo lijep spomenik svojim roditeljima u mjesnom groblju u rodnim Dobrićima. Na križu je natpis: “Spomen diže svojim roditeljima o. fra Damjan Gadža g. 1909.“

            Fra Tadija (Marijan) Beljan ml. (1882.-1956.). Rođen je 14. siječnja 1882. u Dobrićima na Bušku blatu, župa Grabovica. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju na Širokom Brijegu (do 1900.), a bogoslovne znanosti na Franjevačkoj bogosloviji u Mostaru (1901.-1905.). Franjevački habit obukao je na Humcu 4. listopada 1900., svečane zavjete položio u Mostaru 4. listopada 1904., a za svećenika je zaređen u Mostaru 24. travnja 1905. Najprije je godinu dana kapelan u Županjcu (1905./06.). Potom odlazi u Zagreb, gdje na Filozofskom fakultetu studira hrvatski jezik (1906.-1910.), s tim da je u međuvremenu zbog studentskih nemira studirao u Krakowu u Poljskoj (1908./09.). Po završetku studija deset je godina profesor hrvatskog jezika u širokobriješkoj gimnaziji (1910.-1920.). Nakon toga je u pastoralu. Slovio je kao jedan od najboljih pučkih propovjednika u Hercegovini. Pastoralno je djelovao kao župnik u Posuškom Gracu (1920.-1934.), na Širokom Brijegu (1934.-1936.), Županjcu (1936.-1938.) i Rasnu (1938.-1947.). Kao župnik u Rasnu dozidao je do krova krasnu crkvu od najljepšeg tesanog kamena. God. 1947. zbog slaba je zdravlja premješten u samostan na Širokom Brijegu. Tu je ostao do smrti. Preminuo je na Širokom Brijegu od raka želuca 8. travnja 1956. u 74. god. života, 56. god. redovništva i 51. god. svećeništva. Pokopan je na groblju Mekovac.

            Fra Vlado (Marijan) Ćurić (1897.-1951.). Od brojnih franjevaca Bosne Srebrene iz obitelji Ćurić iz sela Korita, župa Grabovica, najmlađi je fra Vlado Ćurić. Krsno mu je ime Marijan. Rođen je 15. kolovoza 1897. od oca Ante i majke Ruže r. Lukač. Osnovnu školu svršio je u Livnu i Kupresu a gimnaziju u Visokom - svih osam razreda. Novicijat je proveo u Kraljevoj Sutjesci. U habit ga je obukao i primio u novicijat 2. srpnja 1914. fra Lovro Mihačević, provincijal. Tom prigodom uzeo je ime fra Vlado. Jednostavne zavjete položio je također u Kraljevoj Sutjesci 2. srpnja 1915. a svečane na Gorici - Livno 5. rujna 1918. Prve dvije godine bogoslovlja studirao je u Sarajevu, potom dvije godine u Ljubljani. U Ljubljani mu je podđakonat podijelio 30. travnja 1922. biskup Karlin a đakonat 12. lipnja te prezbiterat 29. lipnja iste godine nadbiskup Jeglič, također u Ljubljani. Svoju svećeničku pastoralnu djelatnost započeo je kao kapelan 12. lipnja 1923. u Čukliću - bio je određen za Bilu. Tu je ostao do 1924. Te godine premješten je za kapelana i katehetu u Livno, gdje ostaje do 1929., gdje je i ravnatelj kora i ceremonijar. Sljedećih devet godina (1929.-1938.) postavljen je za profesora na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. Na Gimnaziji je predavao vjeronauk, latinski i matematiku. Izvjesno vrijeme obavljao je i službu prefekta sjemeništaraca a i konviktovaca. Potom se opet vraća u pastoral u livanjski kraj. Prvo je župnik u Ljubunčiću od 1938. do 1940., potom u Biloj kod Livna od 1940. do 1946. God. 1945. je uhapšen i osuđen u Mostaru na godinu dana zatvora, no amnestiran je i oslobođen 1. kolovoza 1945. God. 1947. ponovno je zatvoren u Mostaru i 27. siječnja 1948. osuđen na osam godina zatvora s prisilnim radom. Uvjetno je pušten na slobodu 21. travnja 1950. Potom je župnik u Ljubunčiću od 1950. do 1951. Umro u Livnu 31. srpnja 1951. okrijepljen tajnama vjere. Sprovod mu je bio veličanstven.

            Oni koji su ga dobro poznavali i živjeli s njime ostavili su o njemu veoma pozitivna svjedočanstva. Tako je u Necrologionu II. zabilježeno: "Fra Vlado se isticao neporočnošću vladanja i redovničkog življenja; bio je veoma inteligentan, izvrsnog pamćenja, tako da, kad bi nešto naučio ili čuo, nikada ne bi zaboravio; bio je veoma radin i spreman drugom pomoći, istinski franjevački veseo i ugodan u razgovoru, bio je veoma prijazan i elegantna govora, stoga je lako pridobivao sve duše za sebe i pridruživao ih sebi." O njegovom radu u Visokom i u pastvi zapisano je i ovo: "Kao prefekt u Visokom znao je sa đacima pedagoški postupati tako, da su rado od njega primali kada je trebalo i stroži postupak, jer su bili uvjereni, da on to čini iz ljubavi prema njima, za buduću njihovu korist. U pastoralnoj službi uvijek je bio revan i točan, osobito je puku omilio sa svojim lijepim propovijedima, koje je znao prema shvaćanju puka udesiti i osobitom živahnošću i dikcijom izreći, da bi slušaoce uvijek oduševio" (Bosna Srebrena, 10/1951., 10, 93.).

            Fra Gaudencije (Ivan) Ivančić (1900.-1986.). Rodio se 16. veljače 1900. u Grabovici na Bušku blatu. Tu je završio pučku školu (1912.). Gimnaziju je završio na Širokom Brijegu (1912.-1921.), a filozofiju i teologiju na Širokom Brijegu (1920./21.), u Zagrebu (1921.-1923.) i Breslauu u Njemačkoj, danas Wroclaw u Poljskoj (1923.-1926.). U franjevačku zajednicu stupio je na Humcu 23. listopada 1917., svečane zavjete položio u Mostaru 25. listopada 1921., a za svećenika je zaređen u Breslauu 8. rujna 1924. Na ulasku u novicijat uzeo je ime fra Venancije, koje je kasnije promijenio u fra Gaudencije. Po povratku u Hercegovinu najprije je profesor i drugi odgojitelj sjemeništaraca na Širokom Brijegu (1926.-1928.), pa samostanski ekonom i vikar te župni pomoćnik u Mostaru (1928./29.), zatim godinu dana vjeroučitelj u Beogradu (1929./30.). Ponovno se vraća u Mostar kao „profesionalni“ vjeroučitelj, gdje ostaje čitavo ratno vrijeme i nekoliko poratnih godina do odlaska u zatvor (1931.-1952.). Predaje na građanskoj školi i preparandiji (učiteljskoj školi). Poslijediplomski studij započeo je u Beču. Doktorirao je u Zagrebu 31. listopada 1935. Doktorat je pripremao u Mostaru, uza sve druge pastoralne i katehetske obveze. Nakon rata bio je definitor (1946.-1949.) i vikar (kustod) Provincije (1949.-1952.). U dvama su ga navratima zatvarale komunističke vlasti. Osuđen je na deset godina zatvora, a u tamnici je proveo ukupno šest godina, u Mostaru i Zenici (2. lipnja 1952. – 2. lipnja 1958.). Po izlasku iz zatvora najprije je kapelan u Čapljini (1958./59.), a potom je u Bijelom Polju duhovnik časnih sestara (1959./60.). Svoju dugu mirovinu proveo je u samostanu na Humcu: od rujna 1960. do smrti. Preminuo je na Humcu 1. travnja 1986. u 87. god. života, 67. god. redovništva i 62. god. svećeništva. Pokopan je na Novom groblju.

   Fra Petar Drmić je rođen u Dobrićima, župa Grabovica, 22. travnja 1969. od roditelja Jure i Mare r. Ćurić. Kršten je u rodnoj župi 4. svibnja 1969., a krizman u Grabovici 17. srpnja 1982. Osnovno školovanje pohađao je u Grabovici i Prisoju, a srednju u Tomislavgradu. Poslije završene srednje škole otišao je 16. prosinca 1988. na služenje vojnoga roka u Travnik, a završio ga u Beogradu 15. prosinca 1989. Potom je primljen u postulaturu u Tomislavgradu 1. rujna 1990. kao kandidat za Hercegovačku franjevačku provinciju, a završio ju je 14. srpnja 1991. Franjevački habit obukao je 15. srpnja 1991. u Tomislavgradu. Novicijat je obavio na Humcu od 15. srpnja 1991. do 14. srpnja 1992. Prve jednostavne zavjete položio je na Humcu 15. srpnja 1992., a svečane, vječne zavjete položio je 17. rujna 1997. u franjevačkoj crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru.       Filozofsko-teološki studij pohađao je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove na Jordanovcu u Zagrebu, koji je završio diplomom 16. lipnja 1999. Đakonat je primio po rukama zagrebačkoga nadbiskupa kard. Josipa Bozanića 26. rujna 1998. u zagrebačkoj katedrali, a za svećenika je zaređen također u zagrebačkoj katedrali po rukama istoga kardinala 26. lipnja 1999. Mladu misu proslavio je u Grabovici i Dobrićima 22. kolovoza 1999.

            Nakon proslavljene Mlade mise služio je kao kapelan u Konjicu (1999.-2000.) i Tomislavgradu (2000.-2005.), a zatim kao župnik u Konjicu i župni upravitelj Glavatičeva (2005.-2013.), te u Bukovici kao kapelan od 2013. do danas.

            Fra Petar je djelovao kao vjeroučitelj u sljedećim školama: u Katoličkom školskom centru u Konjicu, te u Gimnaziji i Strukovnoj školi u Tomislavgradu. Radio je na osnivanju Frame u Konjicu, vodi Framu u Bukovici od 2013. do danas. Pisao je povremeno za Naša ognjišta u Tomislavgradu, sudjelovao je u izdavanju spomen knjižice o Frami u Bukovici povodom 10. obljetnice kanonskoga utemeljenja, nastupao je na radijskim postajama u Tomislvgradu, Konjicu gdje je sa svojim subratom fra Anthonyem Burnsideom uređivao i vodio katoličku vjersku emisiju i druge prigodne vjerske programe, a sudjelovao je i u snimanju emisije o župi sv. Ivana Krstitelja u Konjicu i sv. Jure u Glavatičevu za Hrvate izvan Domovine, kao i za druge državne i privatne televizije, zatim na Radijskoj postaji Mir Međugorje u kojoj je komentirao liturgijska nedjeljna i blagdanska čitanja, te na Hrvatskom radiu Sydney u Australiji prigodom pohoda tamošnjim Hrvatima na poziv konjičkih Hrvata u Australiji.