Toogle Left

 

 

 

G O L G O T A

 

Vijek je strašan, mrk i težak

Kao crna savjest kleta; 

Na Golgoti patnik visi

Iz prezrenog Nazareta.

I izdiše na svom gnijezdu

Pogođeni golub bijeli,

i izdiše zadnjim dahom

Umirući: Eli! Eli!

 

Pod Golgotom sve se bljeska

Od mermera i od zlata, 

Redaju se divne zgrade

Raznih Kajfi i Pilata.

Pjeva narod odabrani,

Iz Engada vatru pije;

Presahle su, regbi, davno

Gorke suze Jeremije! 

 

Jehovu su pobrisali

sa slobodnog nekad stijega;

Vikali su pred Piilatom:

Propni njega! Propni njega!

On izdiše na svom gnijezdu, 

Pogođeni golub bijeli, 

I izdiše zadnjim dahom

Umirući: Eli! Eli!

 

O, Gospode, dovodim Ti

Pred patničko Tvoje drvo, 

O, sve one, o, sve one, 

Što ih teški udes srvo: 

Prevarene, zavedene, 

I bez nade i bez vjere, 

I molim se za nje tebi: 

Miserere, miserere!

 

O, Gospode, tvrdo li je

Teško drvo, na kom jesi; 

O, Gospode, moli za nas, 

Kada budeš na nebesi. 

Zapadoše ideali, 

Kud se naša noga vere, 

Pokaži nam pravo sunce;

Miserere, miserere! (...)

                         S. S. Kranjčević

 

 

ODVALJEN KAMEN 

 

Htjela sam doći

do tvoga groba,

ali nađoh odvaljen kamen.

Htjela sam pomazati 

tvoje sveto tijelo,

al začuh glas:

"Zašto tražiš

živoga među mrtvima?"

Grčevito sam držala 

bijelo platno,

al opet glas: 

"Nije ovdje,

uskrsnu kako reče!"

Trčala sam

poput očajnice i plakala,

a Ti mi reče: "Zdravo!"

Pala sam ničice

i zagrlila tvoje noge,

a Ti mi kažeš: "Ne boj se!"

Uzeo si me za ruku

i pošli smo skupa

javiti braći

da si od mrtvih ustao. 

                        K. Beljan

 

 

USKRSNUO JE, I TI ĆEŠ USKRSNUTI 

 

U duhu gledam stvarnost oko sebe. Zima nije kraj lisnatoj šumi

i cvjetnim proplancima, nego samo prijelaz s jeseni na proljeće.

Noć nije samo kraj dana. Ona je prijelaz od sunca na zapadu prema

suncu na istoku. Od večeri na jutro. Sjeme bačeno u izoranu zemlju

nije svršetak života biljke, nego samo prijelaz iste biljke od života

punog plodova na život klijanja i ponovnog cvata. Tuga i tjeskoba 

u mojem životu nisu kraj radosti. nego produbljivanje i proširivanje

te iste radosti. Bolest nije svršetak zdravlja, nego pronalaženje novih

izvora i mogućnosti života. Rastanak s prijateljem, iako uz suze, uvijek

vodi u susret sastancima koji još snažnije utvrđuju naše prijateljstvo.

Tmurni oblaci koji prekrivaju sunce nisu svršetak lijepih dana, nego 

donose kišu, osvježenje i još čistije sunčane dane. Sve me to uvjerava

da ni smrt nije svršetak, nego još ljepši početak.

Isus je ne samo dokaz da je smrt kratki prijelaz u život, nego on jest

taj život. Život u koji zauvijek ulazim. Život koji mi nitko više ne može

istrgnuti. Protiv kojega ni grijeh, ni đavao, ni bolest, ni zloba ljudi,

ni moja nemoć ne mogu ništa. Moj život i čitav "ja" u Isusovim je

rukama. Isus me voli. Ma što god mi se događalo, sve mi to služi

samo na dobro. Isus je za mene i zato nitko ne može biti protiv mene.

Za mene nema smrti. Mogu se mirno opustiti i prepustiti životu. Ja

sam vječan. Isus je gospodar svake povijesne situacije, gospodar

svakog trenutka moga života. O njemu ovisi život i smrt. Isus je 

ušao u moju smrt, uništio moj grijeh i uveo me u svoje uskrsnuće. 

Sad osjećam da je samo jedno važno: potpuno se osloniti na Isusa. 

Ja živim. Nikada neću umrijeti. Vjerujem Isusu. On je vječno živ. 

I ja uz njega. Još više, ja u njemu i on u meni.

                                                                                             T. Ivančić  

 

 

Odvaljen je kamen s tvojih očiju.

Do tebe je da ugledaš

svijet tebi darovan: 

svijet prepun ljepote i sreće,

svijet koji tvoje oči

mogu i ukrasiti i oplemeniti.

A nad tobom uvijek bdije

pogled pun ljubavi.

 

Odvaljen je kamen s tvojih ruku.

Do tebe je da se zauzmeš

za svoje dane:

da se ne kloniš znoja,

umora i iscrpljenosti, 

i da ne pitaš koliko ih se trudi

uz tebe, jer nikada nisi sam.

Uz tebe netko povazdan

rađa ovaj svijet.

 

Odvaljen je kamen s tvojega srca.

Do tebe je da mu dopustiš

da bude otvoreno:

da se ljubav prelijeva preko njega, 

da ne pristane ni na kakve zapreke.

Jer sav je ovaj svijet srce

koje te želi sačuvati.

 

Odvaljen je kamen s tvojega hoda.

Do tebe je da ideš neumorno:

da ne dopustiš da tvoj korak išta smete

i da ti svaki korak bude čovječan, da uvijek

ideš u susret.

Na svim tvojim putovima

netko raskriljenih ruku hiti k tebi. 

 

Odvaljen je kamen s tvojih blizina.

Do tebe je da pristaneš živjeti zagrljen:

da se ne opireš nježnosti

koja te proniče i krijepi

i da s nježnošću pristupaš svakom biću.

Jer netko tko ne može bez tebe, 

nadohvat ti je ruku, nadohvat duše.

 

Odvaljen je kamen s tvoga vremena.

Do tebe je da se odlučiš za neizrecivo:

da vječnost ulijevaš u posudu svakoga dana,

sućut u posudu svakoga susreta.

Jer postoji netko

u kome živiš novim životom

i sve što jesi prebiva u njegovu uskrsnuću.

                                                                  S. Lice

 

 

GOLGOTA 

 

Još jedan korak po pustoši Golgote.

Ti - tajno, roso, svjetlosti, propasti,

zasun je odavno na obzorja stavljen.

Drhtava ruka, iskra ispod pepela, 

nado - hoćeš li ikada moći uskrsnuti?

 

Krhotine. 

Koraci kroz tamu po pustoši Golgote.

Bljesak, sjećanje, jeziva tišina. 

Kovitlac sumnje u kapima rose.

Otvoreno nebo, ispružene ruke, 

prosuta svjetlost,

svijet bez imena. 

 

Tražim izgubljeno po pustoši Golgote.

Zar je ikada boravilo ovdje i hranilo svaku poru?

Koraci tromi, suton na Golgoti, 

sumnja, tama, prve kapi kiše.

Ugašena iskra, valovi bola, 

krhotine.

Istina, krik i Tvoje ime. 

 K. Beljan

 

 

 

 

PODNO KRIŽA

 

Htio sam mu pomoći 

nositi križ,

ali ga nisam uspio sustići.

Htio sam mu obrisati

lice puno krvavog znoja, 

ali već su ga

pribijali na križ.

Potrčao sam da

istrgnem čekić vojniku,

ali on me udari

i ja padoh podno križa.

Uzdigli su Isusa. 

Mučio se, 

ali je i molio:

"Oče, oprosti im, 

jer ne znaju što čine." 

 J. Šimunović  

 

 

NEMA DRUGOGA PUTA

 

Čovjek je čudnovato biće. Pročitaš li o njemu sve

knjige, još uvijek nećeš upoznati njegovu najdublju

tajnu. Naravno, svatko poznaje mnoštvo ljudi, više ili

manje površno. Brzo im se prilijepi etiketa, a da se i ne

zna o njima mnogo.

Ima jedan čovjek kojeg moraš pobliže upoznati. Iako

nećeš nikada do kraja spoznati zašto čini ono, a ne ovo, 

zašto se jednom osjeća ovako, a drugi put onako, 

zašto ga razdiru strasti, a onda opet postaje ravnodušan

i hladan. To je čovjek s kojim moraš svaki dan živjeti i 

kojeg se ne možeš osloboditi. Taj je čovjek u tvojoj 

vlastitoj koži. Taj si čovjek - ti sam.

Da bar malo budeš sretan, jako je važno da se osjećaš

ugodno u vlastitoj koži. A sada ću ti reći nešto posve

neobično: da bi živio, moraš naučiti umirati. Da budeš

sretan, moraš postati slobodan, npr. od bolesnog 

sebeljublja i pohlepe.

Najbolji učitelj u tome jest običan svagdanji život.

Dugi, jednolični trenuci, uvijek isti zamoran posao,

nesporazumi i razočaranja, bolesti i uvrede, 

neispunjene želje i neizbježna trvenja - sve će te to

izbrusiti poput dragog kamena. Samo ako budeš mogao

reći "da", samo ako se ne budeš opirao i ne budeš

ogorčen. To boli, znam. Katkad nikako ne ide. Ali jamčim

ti - do istinske sreće nema drugoga puta osim puta u 

sjeni križa.

P. Bosmans 

 

 

 

SMRTI SE NE BOJIM, ISUS JE MOJ ŽIVOT

 

Dok mi smrt kao silovit i bijesan val odnosi baš sve iz 

života, ja tražim stup koji će me održati. Čujem glas koji me

uvjerava: "Ja sam uskrsnuće i život" (Iv 11,25). Glas je to 

Isusa iz Nazareta. I kad smrt sve odnese, sigurno mi ostaje 

Isus. Kad me svi napuste, on ostaje. Kad me počne plašiti 

moj grijeh, on skida s mene taj teret. Kad me prestraše 

osude ljudi, prijetnje bilo kakvih propovjednika, moja vlastita

nemoć i prazne ruke, znam da Isus ima zadnju riječ u svemu. 

Kad proplačem nad svim gubicima, otkrivam odjednom da 

mi iz Isusovih ruku sve to dolazi preobraženo i neokrnjeno. 

Kad me uznemiri prolaznost svega oko mene, shvaćam da 

mi se sve vraća i da gubitka nema. A sve to samo zato što

postoji Isus Krist. Sada postajem duboko svjestan istine:

u životu je samo jedno važno - biti prijatelj Isusa Krista.

Samo je on obrana protiv mržnje, grijeha, Zloga, gubitaka, 

očaja, nemoći i besmisla života. Dok sam uz njega ni smrt, 

ni bolest, ni grijeh, ni bilo što čega se bojim, ne može mi 

nanijeti ni najmanju ranu. Uz njega mogu opušteno i radosno

graditi sve ono što je pozitivno, dobro i sveto. 

Svijet uz njega može postati nov, prelijep i vječan.

Ljudi mogu postići sreću. Okrećem se zato k tebi, Isuse. 

Ne želim se više uzaludno grčevito braniti protiv smrti i 

prolaznosti. Uzaludan je to posao. Napuštam sve svoje

obrambene mehanizme. Prepuštam se tebi, toplom pogledu

tvojih očiju i ulazim u tvoje raširene ruke. Kakva radost! 

Odvraćam se od smrti i okrećem se životu. Ovo je moje 

životno i vječno opredjeljenje. Računaj na mene. Tvoj sam. 

Pripadam životu i ljubavi. Smrti se više ne bojim. 

Odričem se svake privezanosti uz stvari i ljude. Vezujem se

samo uz tebe, a sa svima želim živjeti u slobodi. 

T. Ivančić

 

 

MILOST

 

Ugledah svijet dječjim očima:

trnci kroz tijelo,

obzorja svjetlosti u luci vedrine.

Osjetih radost u svakoj pori

i žilama navriješe zamrli sokovi.

Vidjeh život dušom djeteta i shvatih-

nije li ovdje skrivena istina koju su svi zaboravili?

 

Da,

sada sam čarobnjak boje, mirisa, zvuka...

Moje su oči mjesečina nad toplom rijekom u noći,

duša mi je umivena nebom, rasplamsala duga, 

srce se ljeska u kapima rose.

Snivam na krilima bijele ptice-

njezin krik blaži život, ljubav, svjetlost, milost.

 

I događa se nešto posve novo

jer umih se u kapima ozorne rose.

Istina otvara vrata srca i postaje putokaz

dok grlim tišinu pod krošnjom starih kestenova.

Znam,

sada je sve drukčije jer ponovno imam čitavu sebe; 

događa se nešto posve novo: 

sve vidim drukčije, očima koje su plakale. 

 K. Beljan

 

 

 O TRAŽENJU BOGA  

 

 
  

 
 

MUDRAC I MLADIĆ

 

Bio jedan mladić koji je šetao uz obalu rijeke. razmišljao je o smislu 

života i najboljem načinu kako susresti Boga. Dok je razmišljao prođe pokraj 

njega mudri starac. Mladić mu se približi i upita: 

Možete li mi reći što bih trebao činiti da bih susreo Boga?"

Mudrac ga pogleda, nasmiješi mu se i nastavi put. Mladić, uvjeren da 

starac nije shvatio njegovo pitanje, ponovno mu se približi i upita:

"Možete li mi reći, molim vas, što trebam činiti da bih susreo Boga?"

Starac ga pogleda, nasmiješi se i nastavi put prema rijeci. Uđe u rijeku 

i stade kad mu je voda bila do koljena. Mladić, želeći ga zadiviti, približi mu 

se, baci se u vodu i zapliva oko starca. Dok je plivao, starac mu se približi i 

gurne ga pod vodu. Mladić se opirao, a starac ga je još jače rukama držao pod 

vodom. Zatim ga pusti i upita: 

"Dok sam te držao pod vodom, za čim si najviše vapio, što si najviše 

želio?"

"Zrak, odgovori spontano mladić. Mudri starac zaključi

"Kad budeš želio Boga kao što si danas želio zrak koji ti je pod vodom 

nedostajao, tada ćeš ga susresti." 

Nepoznati autor

  

 
 

 

 

NAĐENI BOG 

 

Ne traži Boga mišlju, u praznini

u kojoj se misao, tamna sjenka gubi.

Uza te Bog je, uvijek u blizini,

u stvarima oko tebe, u zvuku i muku.

 

Bog ti je uvijek najbliži od svega;

Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba;

Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica

i plaši te iz svake stvari: nema tajne. 

 

Ne pružaj misao u praznu daljinu.

Uza te Bog je. Otvori sva čula:

Na tebe svjetlost s ljetnjeg neba pljušti

Bog oko tebe sja, treperi, miriše i šušti. 

 

A.B. Šimić  

 

MOJ BOG 
 
Našao sam ga i On je našao mene 
moj Bog koji me voli 
Našli smo se tražeći jedan drugoga 
i našao sam ga u sebi 
jer živi u meni i za me 
i ja se u njemu radujem 
Od iskona bili smo skupa  
i do konca bit će mi pratilac 
moj Bog. 
J. Pupačić  
   
BOG 
 
Tko san mi žuđen namiče 
na vjeđe moje sumorne? 
Tko ima srca, milosti –  
za grudi moje umorne? 
 
Što gore gradom svjetiljke  
i ponoć njiše zvonima? 
Zar nebo rosi utjehom 
po mojim snima bonima? 
 
Ne gore gradom svjetiljke 
nit ponoć bije zvonima,  
već Ti mi ideš s poljupcem  
u mojim snima bonima.
 
Đ. Sudeta 
 

 
Sve mi govori o tebi. 
Sve što postoji, sve što se zbiva,  
iščitavam kao govor tvoje ljubavi. 
I kada mi je nerazgovijetan, ne dvojim: 
govor je to tvoje ljubavi. 
Znak tvoje prisutnosti. 
Tvoja tiha, postojana podrška 
mome krhku hodu ovom zemljom. 
Ovim nebom. 
U sve je utisnut tvoj trag 
jer tvoja ljubav nikoga ne izostavlja.
Znam: ne prepoznam li tvoj trag, 
ne prepoznam li te u svojim danima, 
neću prepoznati ni sebe. 
Nikoga i ništa neću prepoznati. 
I smisao će mi ostati nedohvatan. 
 
Govoriš mi svakim daškom vjetra,
Svakom kapi vode, 
Svakom mrvom zemlje. 
Govoriš mi sućutnošću duša i dodira 
Kojima si blagoslovio moj put, 
Prožeo moje biće. 
Svaki mi tvoj znak zbori da 
ne mogu živjeti izdvojen od braće ljudi. 
Da ga bez njh ne mogu do kraja 
iščitati.  
  
I kada bol postane neizdrživa, 
i kada sreća postane neizdrživa, 
znam da je imam s kime podijeliti. 
Znam da je od tebe.  
Znam da je za tebe.  
Znam da je s tobom.  
I kada sve umukne, kada tišina postane 
nemušta, nijema, znam: ti govoriš.
Ti si ovdje. Na tebe se mogu osloniti.  
Tvoja prisutnost je pouzdanija  
od zraka, od postojanja. 
Svaki tvoj znak doziva moju dušu. 
Moju dušu zagrljenu tvojom 
prisutnošću. 
S. Lice  
 

 

 

Toogle Left