Toogle Left
  • kapelica1.jpg
  • kapelica2.jpg
  • kapelica3.jpg
  • kapelica4.jpg
  • kapelica5.jpg
  • kapelica6.jpg
  • kapelica7.jpg
  • kapelica8.jpg
  • kapelica9.jpg
  • kapelica91.jpg
  • kapelica92.jpg
  • kapelica93.jpg
  • kapelica94.jpg
  • kapelica95.jpg

ISTINSKI ODMOR DUŠE I TIJELA

           Vrijeme godišnjih odmora već je dobrano iza nas. Vratili smo se u

zatvorene prostore u kojima ćemo se ponovno umarati mjesecima. No, jesmo

li se doista odmorili ili smo se, štoviše, umorili na godišnjim odmorima –

pitanje je koje nam uvijek iznova odzvanja u mislima i duši.

            Puno napora i sredstava ulaže moderni čovjek u svoje godišnje odmore

da bi "umoran od odmora" shvatio kako se zapravo uopće nije odmorio. Vrijeme

u kojem živimo uvjetuje nas materijalnim stvarima i ovozemnim užicima,

stvarajući tako privid da baš to može ispuniti čovjekove najdublje potrebe i

sakupiti raspršene tanane niti njegova umornoga bića. A što nas to priječi da

se istinski odmorimo i u čemu je tajna mira, odmora i zdravlja?

            Da bi se zaista odmorili potrebno je da nađemo mir i spokoj duše i tijela.

Tijelo se odmara u prijateljevanju s prirodom; duša se odmara u prijateljevanju

s Bogom – izvorom i ciljem našega životnog putovanja.

            Ako se osvrnemo na Isusov život, možemo vidjeti kako je Isus s

učenicima često odlazio u osamu da se tamo odmori. Isus je dobro znao da je

čovjek dio prirode i da jedino u prirodi i tišini može istinski odmoriti svoje

tijelo od svakodnevnih napora. Stoga valja otići u šumu, uspeti se na brdo,

prošetati livadom, sjesti pored rijeke/jezera/mora. Pustiti da toplina sunca,

lelujanje povjetarca, pjev ptica, savijanje grana, šuštanje lišća, šum valova,

prve kapi jesenjih kiša ispune svaku poru našega bića. U ritmu prirode

kušati blizinu Boga Stvoritelja i tako osjetiti istinski odmor tijela.

            A budući da smo jedinstvo tijela i duše – i duša naša čezne za mirom.

A duša nam je istinski umorna od sukoba s okolinom i vlastitim unutarnjim

bićem. Zlo ugrožava zdravlje i mir. Dobrota, pak, ljubav i prihvaćanje grade

istinski mir i sreću. Sjetimo se, Isus je ljubio svakoga čovjeka, istinski

opraštao čak i svojim neprijateljima – to je tajna Isusova mira i zdravlja.

 Možemo li i mi ljubavlju i opraštanjem otapati ledene klisure vlastita srca

i polako puštati zrake ljubavi i dobrote? Nije uvijek lako, ali jedino je u

prihvaćanju i otpuštanju svih protivnosti u nama tajna duševnog mira i

zdravlja.

            Nadalje, duša nam se umara i stalnim udaljavanjem od Boga.

A Bog nam je darovao besmrtni duh i po njemu smo Bogu najsličniji i

najpovezaniji s njime. Stoga je u Bogu istinski odmor našega duha,

našega najdubljega bića. Zato mudro kaže sv. Augustin: "Nemirno je srce

naše dok se ne smiri u tebi, Bože." Siđimo, stoga, u vlastite dubine i

osluškujmo Isusove riječi: "Dođite k meni svi umorni i opterećeni i ja ću

vas odmoriti." U dubini vlastita srca, kao u očinskoj kući, Bog strpljivo

čeka na nas. Čeka da se "povučemo od svijeta" u potpuni nutarnji mir i

osluškivanje. Čeka da mu, umorni od svih lutanja i traženja mira na

pogrešnim mjestima, padnemo u zagrljaj i nježno šapnemo: Oče, hvala ti

što nas tražiš, zoveš i čekaš i što smo tvoja ljubljena djeca. Ti se brineš

za nas, ti nam liječiš um i srce i jedino ti natapaš našu dušu istinskim

odmorom, sigurnošću i mirom.

                                                                                               K. Beljan

 

Toogle Left